Izložba naslovljena Eros i Psiha, mlade slikarice Tare Beate Racz, mit o Erosu i Psihi ne uzima kao motivski imperativ, već ga asimilirajući u vlastiti likovni iskaz, uzima kao model osobne transformacije, revalorizirajući njegovu važnost u suvremenoj kulturi kao vrijednog edukativnog obrasca koji nam može pomoći prevladavanju nagonskog i iracionalnog u nama.

Koristeći se simbolikom mita kao jasnom vizualnom formom, Tara razotkriva moć njegova unutarnja identiteta, pomažući nam putem putem slike proniknuti dublje, sondirati i vlastitu dušu. Slike nisu stoga tek prenositelji njezine likovne ideje, već postaju kanalima kroz koje se izmjenjuju vidljivo i nevidljivo, svjesno i nesvjesno, animus i anima, id i ego.

Prolazeći općim mjestima naših civilizacijskih spoticanja, u potrazi za vlastitim ženstvom, odnosno ljudstvom, Tara u grčkom mitu pronalazi ključan arhetip kao nebeski model kojim će krenuti na put osobne transmutacije. A on je, poput pradavnog sjećanja, duboko pohranjen u našoj podsvijesti.

Stoga je potrebno zaroniti duboko, nadvladati tamnu stranu svoga bića – vlastitu zvijer. Istu onu koju Tara pridružuje ženskoj figuri, stavljajući ih u odnos začudne simbioze koji emanira erotskom nabijenošću. Životinje simboliziraju nesvjesno i nagonsko u nama koje trebamo nadvladati, a svaka mitska priča u sebi nosi borbu u kojoj se njezini akteri nakon inicijacije bore sa svakojakim zvjerima, prolaze razna iskušenja, kako bi kroz prepreke i poteškoće uklonili sve lažne oslonce i došli do istinske prirode duše.

Razložan je stoga odabir mita o Erosu i Psihi, kao idealnog arhetipskog modela kojim Tara podvrgava sudu ne samo svoje likovno već i svoje psihološko umijeće. Naime, ova mlada slikarica i psihologinja, inspirirajući se Psihinom borbom za Erosovu ljubav, slikom vizualizira prepreke koje mora savladati na putu postizanja vlastite psihičke zrelosti.

Ostavljajući, baš kao što to čini otiscima ruku u polju svoje slike, virtuozan vizualan trag vlastitog stvaralačkog bivanja. Ostajući vjerna figurativnom izrazu, koji sada koketirajući s kanonima antičkih slikovnih prikaza i dalje zadržava prepoznatljiv slikarski idiom - „matissevsku“ kolorističku gradnju, znak polumjeseca kao osobne signature te konstantnu dozu intelektualne znatiželje koja teži neprestanom stvaranju novog.

Sanda Stanaćev Bajzek

Ulaz u galeriju je slobodan svaki dan 10-21h. Vidimo se!